Dónde:

Black Pearl

Añadir a la lista de deseos
Añadir para comparar
Añade una foto
54 fotos
Pide una pinta de cerveza rubia o tostada
Mire esta imagen de Black Pearl
Aquí tienes una imagen de Black Pearl
Comida en Black Pearl
El interior de Black Pearl
Mira cómo es Black Pearl por dentro
Black Pearl tiene gran variedad de cervezas
Añade una foto
Da tu opinión

Ahora relájate y prueba unos atrayentes escalopes, una sorprendente pasta o un bien trabajado entrecot. La gente normalmente visita este restaurante para paladear su irresistible cerveza. Se comenta que aquí el personal esta preparado. Su admirable servicio es un enorme beneficio. Hay una agradable atmósfera en Black Pearl, tal y como lo ven sus visitantes. Pero este lugar no ha logrado una puntuación muy alta por parte de los usuarios de Google.

Opiniones de los clientes sobre platos y características

Ver todasMenos

Opiniones de los clientes de Black Pearl

/ 213
Traducir comentarios
Servicio no disponible temporalmente Vuelva a intentarlo más tarde.
Da tu opinión
Lars-Åke Andersson Solicitar eliminación de información
Good prices for the beer, good food and a nice atmosphere at this pub, etc Meal type: Dinner Recommended dishes: Snizel Med Rödvinssås
S
Solicitar eliminación de información
In The Presence Of Saints 6 tim · Saint Catherine del Ricci (1522-1590) Also known as: Catherine de Ricci Catherine dei Ricci Caterina…. Catharine…. Memorial: 2 February 13 February (pre-1971) Profile: Born to the patrician class. Her mother died when Catherine was an infant; she was raised by her godmother, but considered the Blessed Virgin Mary to be her true mother, and developed a great devotion to her. As a child, Catherine could speak to her guardian angel, and the angel taught her prayers for the rosary. At age 6 she moved to the convent school of Montecelli; her aunt was the abbess. Catherine developed a devotion to the Passion. Her father, Peter, objected to her plans to join a convent, then relented, then changed his mind again. Catherine continued her prayers at home, but when he changed his mind she fell ill. It was only when he at last agreed on her vocation that she recovered. Dominican tertiary. She received visions and had ecstacies, but these caused some problems and doubts among her sisters – outwardly she seemed asleep or dully stupid when the visions were upon her. Catherine though everyone received these visions as part of their lives with God. She was stricken with a series of painful ailments that permanently damaged her health. Catherine met Philip Neri in a vision while he was alive in Rome; they corresponded. She could bilocate. Said to have received a ring from the Lord as a sign of her espousal to him; to her it appeared as gold set with a diamond; everyone else saw a red lozenge and a circlet around her finger. Permanent stigmatist. At age 20 she began a 12-year cycle of weekly ecstasies of the Passion from noon Thursday until 4:00pm Friday, often accompanied by serious wounds. Her sisters could follow the course of the Passion, as the wounds appeared in order from the scourging and crowning with thorns. At the end she was covered with wounds and her shoulder was indented from the Cross. The first time, during Lent 1542, she meditated so completely on the crucifixion of Jesus that she became ill, and was healed by a vision of the Risen Lord talking with Mary Magdalene. Crowds came to see her, skeptics and sinners being converted by the sight. The crowds became to numerous and constant that the sisters prayed that the wounds become less visible; He made them so in 1554. Three future popes (Cardinals Cervini, Pope Marcellus II; Alexander de Medici, Pope Leo XI; Aldobrandini, Pope Clement VIII) were among the thousands who sought her prayers. Novice-mistress. Sub-prioress. Prioress at age 30. Noted reformer of her house. Correspondent with Saint Charles Borromeo and Pope Saint Pius V. Born: 23 April 1522 at Florence, Italy as Alessandra Lucrezia Romola de’ Ricci Died: 2 February 1590 at Prato, Italy of natural causes Beatified: 23 November 1732 by Pope Clement XII Canonized: 29 June 1746 by Pope Benedict XIV Sveci Katoličke Crkve - Saints of Catholic Church 4 tim · 3. VELJACE - Sveti TRIPUN, mucenik Sveci Katoličke Crkve - Saints of Catholic Church är med Pasko Gulin och Deborah Duzevic. 2 februari 2014 · 3. VELJACE - Sveti TRIPUN, mucenik (232.-249.) Sveti Tripun se rodio u Frigiji, gradu Kampsadi (Lampsako), u tadasnjoj rimskoj provinciji Apamei. Ta je regija dosla pod rimsku vlast 116.g. poslije Krista i zauzimala je velik dio Male Azije, te je u III.st. pored Rima imala najveci broj krscanskih zajednica. Kampsada je vec u IV.st. bila biskupsko sjediste, a stanovnistvo se pretezno bavilo poljoprivredom i stocarstvom. Jedsan od prvih biskupa Kampsade Partenio (IV.st.) proglasen je svetim. Tripunovi roditelji su bili krscani, koji su svome djetetu dali tada doista uobicajeno ime. Jos kao dijete Tripun je ostao bez oca i svu brigu za njegov krscanski odgoj preuzela je njegova majka Eukarija. U progonstvu kojeg je dekretom u prosincu 249.g. proglasio rimski imperator Decije, a koje je trajalo do sijecnja 250.g., te bilo sedmo progonstvo pocevsi od Nerona, a prvo koje je obuhvatilo citav teritorij Rimskog carstva, mucenickom smrcu stradao je i mladi Tripun. U progonstvima su krscani (odrasli i djeca) bili primoravani prinijeti zrtvu, cesto nekoliko zrna tamjana pred statuom velikog imperatora. Za jednog krscanina kojemu su poganski kultovi bili strani, a idolpoklonstvo zabranjeno, odbijanje je znacilo oduzimanje svih dobara, tamnicu, prisilne radove, mucenje, pa i smrt. Sve to nakon redovitog procesa. Tako je sveti Tripun iz svog mjesta rodjenja odveden u Niceju gdje mu je pred prefektom cijele Male Azije, Akvilinom, odrzan sudski proces. Iz kodeksa Martyrium s. Tryphonis Graecum (X-XI.st), za kojega se smatra da najvjernije prenosi skte procesa na upit Akvilina: "Kojeg si stanja?" Tripun je priznao da je krscanin, izjavom: "Slobodan sam, a po uvjerenju krscanin!" Nakon trodnevnog mucenja kojim je trebalo prisiliti mladog Tripuna da zrtvuje bogovima i tako bude upisan u "libellus" (knjiga) apostata, Tripunu bi odrubljena glava. Tijelo svetog Tripuna bilo je preneseno u Kampsadu, pa zatim u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor. Sveti Bazilije Veliki (329.-379.), govoreci o relikvijama mucenika pise: "Dodirujuci moci mucenika uzimamo udjela u svetosti i milosti koja je u njima sadrzana." Tako se kult relikvija mucenika prosirio na cijelu Crkvu osobito poslije Milanskog Edikta 313.g., kada je sloboda kulta dovela i do nekih pretjeranosti u odnosu na relikvije mucenika, sto je bio razlog da imperator Teodozije (347.-395.), strogo zabrani prijenos relikvija. Zabrana nije imala veceg ucinka sve do IX - X. st. Dan mucenistva (Dies Natalis) sv. Tripuna je 2. veljace, ali zbog blagdana Svijecnice, prvotna Crkva je blagdan sv. Tripuna prenosila dan prije ili dan poslije 2. veljace. Kada je 1582.g. doslo do promjene Julijanskog u Gregorijanski kalendar, sto nije odmah i svugdje u Europi bilo s odusevljenjem primljeno i prihvaceno. U Boki se radi toga bilo i prevjeravanja na pravoslavlje. Papa Klement VIII. dekretom od 17. rujna 1594.g. potvrdio je slavljenje Sv. Tripuna za Kotorsku biskupiju na dan 3. veljace. U Kotoru se danas sv. Tripun liturgijski slavi jos: 13. sijecnja - Prijenos svetih Moci (Karike) i 10. studenog - Mali Tripundan. Moci Sv. Tripuna bile su prenesene, u doba ikonoklastickih borbi, od strane Mletackih pomoraca iz Carigrada u Kotor 13. sijecnja 809.godine. Bizantski car Konstantin Porfirogenet u svom znamenitom djelu "De administrando imperio" (O upravljanju carstvom), koje je nastalo u drugoj polovici X.st., navodi da Kotor posjeduje i casti zemne ostatke Sv. Tripuna mucenika. U arheoloskim istrazivanjima sredinom i krajem XIX.st. pronadjen je sarkofag s latinskim natpisom Andree Saracenisa, kotorskog gradjanina i zene mu Marije, koji su otkupili moci Sv. Tripuna od Mletackih pomoraca i njemu u cast u Kotoru sagradili prvu crkvu pocetkom IX.st. Stoga, povijesno sasvim utemeljeno i sigurno, Kotor vec 1200 godina casti i cuva moci maloazijskog mucenika Tripuna i prema legendi, i prema sigurnim povijesnim podacima. Danas je njegovo stovanje rasireno diljem svijeta, no velike proslave njemu u cast ogranicene su uglavnom na Juznu Italiju, Boku Kotorsku i Dubrovnik. Du har skickat METLACKIH POMORACA IZ CARIGRADA DO KOTORA I julijanski kalendar zaminjili za gregorijanskoga Du har skickat Uključi/isključi sadržaj Bokeljska mornarica Stranica Razgovor Alati S Wikipedije, slobodne enciklopedije Kulturna baština Bokeljske mornarice Muzej Bokeljske mornatice, osnovan 1938. g. Nematerijalna kulturna baština Regija Evropa Država Crna Gora Mjesto Kotor Zajednica Pomoraca sa vojnim, ekonomskim, obrazovnim i humanitarnim funkcijama Predlagač Ministarstvo kulture Crne Gore Svjetska baština Lista upisa Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO oznaka 01727 Datum upisa 2021. Lokacija upisa UNESCO Bokeljska mornarica je tradicionalna religijska, vojna (od 12. vijeka), a danas memorijalna organizacija, sa sjedištem u Kotoru, Crna Gora, koja čuva tradicije ovog bratstva i povremeno izvodi svoj originalni ples. Njen nastanak i njena viševjekovna tradicija vezuju se za proslavu Svetog Trifuna čiju su relikviju donijeli mletački trgovci iz Carigrada 13. januara 809. godine. Kotorani su je otkupili, a odred pomoraca koji je pratio relikivije tom prilikom je postao jezgro bratstva koje se danas naziva Bokeljska mornarica. Poznata je kao najstarija organizacija mornara u svijetu.[1][2] Ugledni Kotoranin Andreaci Saracenis je poslije izvesnog vremena u Kotoru sagradio crkvu posvećenu Svetom Trifunu, koju spominje car Konstantin VII Porfirogenet u „De administrando imperio“. Sveti Trifun je kasnije zvanično proglašen i zaštitnikom Kotora, nakon čega je na mestu prvobitne crkve iz 6. vijeka sagrađena 1166. godine nova romanička katedrala u kojoj je bilo i sjedište biskupije Kotor. Članstvo Bokeljske mornarice Kotor čine: redovni članovi, članovi aktivnog sastava, članovi pomagači, zaslužni članovi, počasni članovi i počasni oficiri i podoficiri. Njeni članovi nose drevne živopisne uniforme i staro oružje, u statutom predviđenim prilikama, kao što su: Proslava svetoga Trifuna (3. febuar), Dan Mornarice (26. jun), Dan Opštine Kotor (21. novembar). Matica organizacije koja se nalazi u Kotoru, u svom sastavu ima dvije podružnice: Tivat i Herceg Novi. Nematerijalna svjetska baština Bokeljska mornarica upisana je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva kao prvi element nematerijalnog kulturnog nasleđa Crne Gore. Sastavljena od zajednice pomoraca sa vojnim, ekonomskim, obrazovnim i humanitarnim funkcijama, Bokeljska mornarica je dva vijeka imala memorijalnu ulogu, čuvajući i promovirajući pomorsku istoriju i tradiciju. Članstvo je dobrovoljno i otvoreno za muškarce, žene i djecu svih uzrasta. Organizacija je utemeljena na poštovanju ljudskih prava i vjerske, nacionalne i kulturne raznolikosti. Tokom formalnih proslava, članovi nose šarene tradicionalne uniforme, nose istorijsko oružje i izvode tradicionalno kolo. Bokeljska mornarica je okosnica godišnjih svečanosti Svetog Trifuna, koje se održavaju od 13. januara do 3. februara i uključuju procesiju i niz rituala u katedrali. Vanjska svečanost počinje tradicionalnim kolom Bokeljske mornarice, a nakon toga slijedi procesija koja nosi mošti svetog Trifuna glavnim gradskim trgovima i ulicama. Hiljade gledalaca prisustvuju procesijama u istorijskom centru i posmatraju svečane događaje. Stotine žena, muškaraca i djece također učestvuju u pripremama aktivnosti. Odluku o upisu doneo je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano od 28. novembra do 3. decembra u Rabatu, u Maroku, na osnovu nominacije Ministarstva kulture Crne Gore iz 2021. godine.[3] Du har skickat yrkessites events tako nadu se medusobno poslovoda i rob Du har skickat to je fri oni nebi niti dosli da nema toga networkings i google ca ima profero tramph i slicni se bunit da dodu sami slaves /robovi kada oni start TO AM GOOGLESMAPS inace nebi mogli doci to je otvorili za slavehandel i to je am profero invents events Du har skickat to je am izumu KKK Du har skickat nije to europejsko ali mi krivi mi blink i cak nobility i sridnji sloj ih imali i imaju dan danas robove
Björn Ridell Solicitar eliminación de información
Visited Kungsbacka as my gf had some shopping to do in Hede Fashion Outlet. It clashed with a football match I wanted to watch and Black Pearl was kind enough to show it on one of their TVs. Had one beer, watched the game and left. Mission accomplished. Probably a nice place otherwise. At least now I know where to go should the same situation occur again. Service: 5 Atmosphere: 3
Cierra pronto: 22:00
$$$$ Rango de precios por persona SEK 100 - SEK 260
Black Pearl en el mapa
© OpenStreetMap contributions
Storgatan 15
Kungsbacka, Provincia de Halland, Suecia
Dirección
Storgatan 15, Kungsbacka, Provincia de Halland, Suecia
Características
Asientos al aire libre Para llevar Tarjetas de crédito aceptadas No hay entrega Reserva Accesible para sillas de ruedas
Horario
LunesLun 16:00-22:00
MartesMar 16:00-22:00
MiércolesMié 16:00-22:00
JuevesJue 16:00-22:00
ViernesVie 16:00-03:00
SábadoSáb 12:00-03:00
DomingoDom 13:00-22:00
Página web
Instagram
@blackpearlkba

Platos apetitosos en Kungsbacka

Características del restaurante en Kungsbacka

Actualizado el: